Piše: Marija Krmek, psihologinja, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Način ponašanja roditelja koji poručuje djeci da su bezvrijedna, nevoljena, neželjena, da vrijede jedino kao sredstvo zadovoljenja tuđih potreba ili da su ozbiljno ugrožena fizičkim ili psihičkim nasiljem nazivamo emocionalnim zlostavljanjem. Takvo roditeljsko ponašanje može ozbiljno štetiti dječjem kognitivnom, emocionalnom ili socijalnom razvoju.
Taj oblik zlostavljanja uključuje (Briere, 1996.):
1. Odbijanje i ponižavanje odnosi se na verbalno i neverbalno ponašanje roditelja ili skrbnika koje ponižava ili odbija dijete: podcjenjivanje, ponižavanje, ismijavanje te neprijateljsko i odbijajuće ponašanje prema djetetu.
2. Teroriziranje i prijetnje nasiljem uključuju ponašanje roditelja ili skrbnika koje je prijeteće, kao i mogućnost da se fizički ozlijedi, ubije ili napusti dijete, da se dijete ili njegove voljene osobe ili objekte stavi u očito opasnu situaciju.
3. Izdvajanje i ograničavanje slobode i socijalnih interakcija podrazumijeva ponašanja roditelja ili skrbnika koja neprekidno osporavaju djetetu ostvarenje potreba za interakcijom i komuniciranjem s vršnjacima ili odraslim osobama unutar doma ili izvan njega (npr. zatvaranje, postavljanje nerealnih zabrana).
4. Iskorištavanje i narušavanje osobnih granica djeteta odnose se na ponašanje roditelja ili skrbnika koje ohrabruje dijete da razvije neprikladna ponašanja (autodestruktivna, antisocijalna, devijantna i kriminalna).
5. Ignoriranje (emocionalno odbijanje, nedostupnost) podrazumijeva postupke roditelja ili skrbnika koji ne posvećuju pozornost djetetovim potrebama i pokušajima interakcije (ne uspijevaju pokazati emocije, brigu i ljubav) te ne pokazuju emocije u interakciji s djetetom.
6. Zanemarivanje obrazovanja te mentalnoga i fizičkog zdravlja djeteta uključuje ponašanje roditelja ili skrbnika kojim oni ne zadovoljavaju medicinske, mentalne i obrazovne potrebe i probleme djeteta.
Emocionalno zlostavljanje obično prati i ostale oblike zlostavljanja, a može se pojaviti i samostalno. Rezultati istraživanja koje su proveli Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabri telefon na reprezentativnom uzorku od 4 191 učenika iz cijele Hrvatske pokazali su da je zastupljenost emocionalnog zlostavljanja u našoj državi 21,3%, od čega je 4,8% djece koja su svjedočila nasilju u obitelji. Iako posljedice ovog oblika zlostavljanja mogu biti jednako razarajuće kao i kod drugih, emocionalno zlostavljanje daleko se teže otkriva jer posljedice nisu lako vidljive kao npr. ozljede kod fizičkog zlostavljanja, nego su skrivene duboko u djetetu, njegovim emocionalnim doživljajima, njegovu samopoštovanju i samopouzdanju, slici o samom sebi i svijetu koji ga okružuje. Što roditelji mogu učiniti kako bi se spriječila pojava emocionalnog zlostavljanja?Svako dijete treba ljubav, pažnju, prihvaćanje, podršku, pohvalu, dosljednost u odgoju, predvidljivu okolinu kako bi se osjećalo voljeno, zaštićeno i sigurno. Evo nekih prijedloga što roditelji mogu učiniti kako bi to postigli: Ispričajte se djetetu ako u ljutnji kažete nešto što niste mislili. Djeci je važno znati da i odrasli mogu priznati pogrešku. Nemojte etiketirati dijete i nazivati ga negativnim i pogrdnim imenima. Komentari poput: glup si, lijen si, nikad ništa od tebe, da si bar malo više poput svog brata narušavaju djetetovo samopoštovanje. Kritizirajte ponašanje, ne djetetove osobine ličnosti (recite, to što si učinio nije u redu, umjesto, nesposoban si) te primjenjujte prikladne odgojne metode (poput npr. oduzimanja privilegija). Važno je da „kazna" slijedi odmah nakon ponašanja te da objasnite djetetu zašto je dobilo „kaznu" kako bi povezalo neprihvatljivo ponašanje s posljedicom. Hvalite dijete! Odnos pohvala i kazni trebao bi biti 3:1. Ako osjetite da gubite kontrolu, otiđite od djece (pritom pazite da je dijete na sigurnom), prošećite, brojite do 10 prije nego nešto kažete, razgovarajte s prijateljem/prijateljicom, tražite podršku i pomoć od supružnika, rodbine, prijatelja. Ako ne uspijevate samostalno riješiti poteškoće, potražite stručnu pomoć. Nazovite Hrabri telefon 0800 0800.
Način ponašanja roditelja koji poručuje djeci da su bezvrijedna, nevoljena, neželjena, da vrijede jedino kao sredstvo zadovoljenja tuđih potreba ili da su ozbiljno ugrožena fizičkim ili psihičkim nasiljem nazivamo emocionalnim zlostavljanjem. Takvo roditeljsko ponašanje može ozbiljno štetiti dječjem kognitivnom, emocionalnom ili socijalnom razvoju.
Taj oblik zlostavljanja uključuje (Briere, 1996.):
1. Odbijanje i ponižavanje odnosi se na verbalno i neverbalno ponašanje roditelja ili skrbnika koje ponižava ili odbija dijete: podcjenjivanje, ponižavanje, ismijavanje te neprijateljsko i odbijajuće ponašanje prema djetetu.
2. Teroriziranje i prijetnje nasiljem uključuju ponašanje roditelja ili skrbnika koje je prijeteće, kao i mogućnost da se fizički ozlijedi, ubije ili napusti dijete, da se dijete ili njegove voljene osobe ili objekte stavi u očito opasnu situaciju.
3. Izdvajanje i ograničavanje slobode i socijalnih interakcija podrazumijeva ponašanja roditelja ili skrbnika koja neprekidno osporavaju djetetu ostvarenje potreba za interakcijom i komuniciranjem s vršnjacima ili odraslim osobama unutar doma ili izvan njega (npr. zatvaranje, postavljanje nerealnih zabrana).
4. Iskorištavanje i narušavanje osobnih granica djeteta odnose se na ponašanje roditelja ili skrbnika koje ohrabruje dijete da razvije neprikladna ponašanja (autodestruktivna, antisocijalna, devijantna i kriminalna).
5. Ignoriranje (emocionalno odbijanje, nedostupnost) podrazumijeva postupke roditelja ili skrbnika koji ne posvećuju pozornost djetetovim potrebama i pokušajima interakcije (ne uspijevaju pokazati emocije, brigu i ljubav) te ne pokazuju emocije u interakciji s djetetom.
6. Zanemarivanje obrazovanja te mentalnoga i fizičkog zdravlja djeteta uključuje ponašanje roditelja ili skrbnika kojim oni ne zadovoljavaju medicinske, mentalne i obrazovne potrebe i probleme djeteta.
Emocionalno zlostavljanje obično prati i ostale oblike zlostavljanja, a može se pojaviti i samostalno. Rezultati istraživanja koje su proveli Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabri telefon na reprezentativnom uzorku od 4 191 učenika iz cijele Hrvatske pokazali su da je zastupljenost emocionalnog zlostavljanja u našoj državi 21,3%, od čega je 4,8% djece koja su svjedočila nasilju u obitelji. Iako posljedice ovog oblika zlostavljanja mogu biti jednako razarajuće kao i kod drugih, emocionalno zlostavljanje daleko se teže otkriva jer posljedice nisu lako vidljive kao npr. ozljede kod fizičkog zlostavljanja, nego su skrivene duboko u djetetu, njegovim emocionalnim doživljajima, njegovu samopoštovanju i samopouzdanju, slici o samom sebi i svijetu koji ga okružuje. Što roditelji mogu učiniti kako bi se spriječila pojava emocionalnog zlostavljanja?Svako dijete treba ljubav, pažnju, prihvaćanje, podršku, pohvalu, dosljednost u odgoju, predvidljivu okolinu kako bi se osjećalo voljeno, zaštićeno i sigurno. Evo nekih prijedloga što roditelji mogu učiniti kako bi to postigli: Ispričajte se djetetu ako u ljutnji kažete nešto što niste mislili. Djeci je važno znati da i odrasli mogu priznati pogrešku. Nemojte etiketirati dijete i nazivati ga negativnim i pogrdnim imenima. Komentari poput: glup si, lijen si, nikad ništa od tebe, da si bar malo više poput svog brata narušavaju djetetovo samopoštovanje. Kritizirajte ponašanje, ne djetetove osobine ličnosti (recite, to što si učinio nije u redu, umjesto, nesposoban si) te primjenjujte prikladne odgojne metode (poput npr. oduzimanja privilegija). Važno je da „kazna" slijedi odmah nakon ponašanja te da objasnite djetetu zašto je dobilo „kaznu" kako bi povezalo neprihvatljivo ponašanje s posljedicom. Hvalite dijete! Odnos pohvala i kazni trebao bi biti 3:1. Ako osjetite da gubite kontrolu, otiđite od djece (pritom pazite da je dijete na sigurnom), prošećite, brojite do 10 prije nego nešto kažete, razgovarajte s prijateljem/prijateljicom, tražite podršku i pomoć od supružnika, rodbine, prijatelja. Ako ne uspijevate samostalno riješiti poteškoće, potražite stručnu pomoć. Nazovite Hrabri telefon 0800 0800.
0 komentari:
Objavi komentar